Novo
Utorak, 16.01.2018.
Naslovna » Islam » Islamske teme » Kako ćeš dočekati svog meleka smrti?

Kako ćeš dočekati svog meleka smrti?

Kako ćeš dočekati svog meleka smrti?

Doista, dragi moj brate i mila moja sestro, koliko se pripremamo za dolazak tog nenajavljenog gosta koji nam donosi vječni spas od ovog kabura zvanog dunjaluk; na kome smo samo prolaznici, ili vječnu patnju zbog kratkog uživanja u svijetu koji se naziva varkom, fatamorganom, igrom, razonodom, međusobnih hvalisanjem i nadmetanjem kako nas naš Gospodar milostivi upozorava u suri El-Hadid: „Znajte da život na ovom svijetu nije ništa drugo do igra, razonoda i uljepšavanje, i međusobno hvalisanje i nadmetanje imecima i brojem djece! Primjer za to jeste bilje čiji rast poslije kiše oduševljava nevjernike, ono zatim buja, ali ga poslije vidiš požutjela, da bi se na kraju osušilo.“

Onaj na koga se toliko pozivamo, na koga kažemo da se ugledamo, koga tvrdimo da slijedimo, naš Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: „Šta ja imam s dunjalukom?! Ja sam na ovom svijetu poput jahača koji je odrijemao u hladu drveta u toplom danu, a zatim produžio i napustio ga.?!“

SubhanAllah, najodabraniji inasan, onaj koji je uradio najviše hajra na ovom svijetu, čiji je život donio blagoslov za čitavo čovječanstvo, koji nam je pokazao putokaz do džennetskih bašti i naučio nas zaštiti od džehennemske vatre… On za sebe kaže da se na dunjaluku osjeća kao jahač koji se kratko odmorio u hladovini drveta i nastavio svoj put. Koliko to odmaranje može da traje? Koliko je vremena potrebno da sunce dođe do tog drveta? Oprosti nam Gospodaru što mi griješnici, mislimo da sunce pod naše drvo nikada neće doći! Oprosti nam Milostivi i pomozi da se probudimo, a naš san učini blagoslovljenim, amin. Osjetiš li strah brate moj, lebde li ti slike tvojih grijeha pred očima sestro moja draga u ovom trenutku? Misliš li da tvoj dosadašnji život na ovom svijetu čini dobrodošlicu meleku smrti koji je prema tebi krenuo ili želiš da odgodiš taj trenutak, da imaš dovoljno vremena da se pokaješ za sve one grijehe: velike i male, tajne i javne?

Odnosi li se gore citirani ajet upozorenja i na tebe slabašni insanu? U čemu svoj život provodiš? U igri, razonodi, nadmetanju s komšijama i prijateljima u ovodunjalučkim prokletim ukrasima koji su potpala za džehennemsku vatru, ili si od onih koji su ključevi svakog dobra? Raduješ li se tvom meleku smrti i čekaš ga sa nestrpljenjem, jer je za tebe ovaj dunjaluk samo kabur, raduješ li se blagodatima koje ti je pripremio Onaj koji obećanja svoja ispunjava: „Oni će biti za ono što su trpjeli, odajama džennetskim nagrađeni“(El-Furkan,75.) ili strahuješ od njegovog dolaska svjestan da te čeka teška kazna pri samom izlasku duše, koja se nastavlja u kaburu, berzahu, te konačno vječno pati u Džehennemu?

Možda ti ipak spadaš u onu treću i najmnogobrojniju grupu, a to su oni koji žive u gafletu i na meleka smrti ne misle nikako ili ga se sjete samo na dženazi, kada su u teškoj bolesti ili kada dožive da im smrt bude tako blizu. Teško onima kojima Allah, subhanehu ve teala, pokaže direktno upozorenje, stavi ih na kušnju tako blizu smrti, a zatim im ostavi još vremena za pokajanje, ali oni se brzo vrate na stari način života i šejtan ih još više zavede pa kažu: “Život je kratak, hoću da ga proživim, povući ću se kada ostarim.” Kako znaš da ćeš ostariti? Kako znaš da ćeš se ujutro probuditi? „Onaj Koji vam noću dušu uzima!“ (Ali–Imran 6:60)

Žalosno je to razmišljanje i teško onome koji se tako ponizi pa bude od onih kojima se šejtani dobacuju kao loptom i šutaju ga od jednog grijeha ka drugom sve dok ne dođe melek smrti onda kada se najmanje nada, kada više ne bude baš nimalo vremena za odgrađanje, za teobu i dobra djela. Da nas Allah, dž.š., sačuva takvog iskušenja.

Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Čovjeku na samrti dolaze meleki, pa ako je dotični čovjek dobar, meleki će mu reći: ’O dušo dobra, koja si bila u tijelu dobrome, izlazi; izlazi, hvaljena nek si, i raduj se odmoru i uživanju i Gospodaru Koji nije ljut na tebe. Tako će joj se zboriti sve dok ne izađe iz tijela, kada će se meleki s njome uspeti na nebesa gdje će im se vrata otvoriti. Ko je to?, pitat će se. Reći će: Taj i taj. Odgovorit će im se: Nek je dobro došla dobra duša koja je bila u dobrome tijelu. Uđi, hvaljena nek si, i raduj se odmoru i uživanju i Gospodaru Koji nije ljut na tebe. Tako će joj se zboriti sve dok duša ne dođe do neba iznad kojeg je Allah, dž.š.

A ako čovjek bude loš, meleki će mu reći: Izlazi, o pokvarena dušo, koja si bila u pokvarenom tijelu! Izlazi prezrena i ponižena, i raduj se uzavreloj vodi i paljevini i društvu koje te čeka. Tako će joj se zboriti sve dok tijelo ne napusti, a potom će biti uzdignuta na nebesa, ali joj se vrata neće otvoriti. Bit će rečeno: Ko je to? Reći će: Taj i taj! Odgovorit će im se: Pokvarena duša koja je bila u pokvarenom tijelu nije dobrodošla! Vrati se natrag prezrena i ponižena; tebi se nebeska vrata ne otvaraju! Vratit će se sa nebesa, a potom će otići u kabur.” (Ibn Madže)

Donosi li ovaj hadis za tebe cijenjeni brate moj i mila sestrice radosnu vijest ili strah? Misliš li da će tvoja dobra duša skliznut kao suza kada sklizne niz lice prilikom izlaska i postavljena na mekane mirisne ćefine ili strahuješ da budeš od onih kojima će biti iščupana i na kostrijetne tkanine postavljena da joj zbog smrada koji će sa sobom nosit ni dunjalučko nebo neće dozvolit izlazak i da ćeš biti spomenuta po svim onim ružnim osobinama: tajnim i javnim, a kojima su svjedočili tvoji stalni zapisnici s desne i lijeve strane?

Ukoliko pak spadaš dragi insanu u kategoriju osoba koje nikada nisu o meleku smrti razmišljali i koji ga još zadugo ne očekuju, tada ti predlažem da sjedneš i ti da pogledaš vijesti, da zamisliš sebe umjesto onog koji je iz neobjašnjenog razloga sletio s ceste i na licu mjesta poginuo. Zamisli se i u situaciji one koju su upravo izvukli ispod ruševine, ili one koja se utopila u poplavi jer je dubokim snom spavala, a da je noćni namaz klanjala sigurno bi imala više šanse… Zar nikad nisi čuo dragi brate za one koji zdravi legnu, ali se ujutro njihova duša ne nalazi u tijelu?

Velika je pouka dodirnut mrtvaca i osjetit onu hladnoću i dodir tijela koji se nimalo ne razlikuje od dodira glinene figure. A svi ćemo tako hladni i beskorisni veoma brzo postati, jer smrt nam je doista bliža nego jaka za vratom. Neće biti vremena za izravnavanjem računa, niti za pokajanjem, jer ono se prima dok duša ne dođe do grla, a to će veoma brzo doći. Neće biti u blizini prijatelja koje smo ogibetili, neće biti ni onoga koga smo zakinuli, neće biti šanse da se Allahovim blagodatima kojima nas je častio tokom života otkupimo od grijeha, jer smo imali dovoljno vremena. Neće nam koristiti ni  karijera, lijep izgled, naša porodica, i svi oni kojima smo prednost nad Allahom davali. Zar nismo zalimi sami prema sebi?

Zar da budemo od onih koji su život na ovom svijetu potčinili robovanju dunjalučkim iskušenjima poput naše djece, bračnih drugova, prijatelja ,strasti… a svi će nas oni na kraju samo do vječnog boravišta ispratiti. Možda će poneku suzu za nama pustiti, možda će od bajrama do bajrama naš kabur posjetit, i naravno brzo će nas zaboravit, jer “Koga nema, bez njega se može”. Sve ono što smo za njih tokom života radili, brzo će zaboravit. Svjedoci smo da djeca prodaju zemlju koju su im roditelji teškom mukom, krvavim žuljevima zarađivali, i kupuju sebi skupocjene automobile koje u jednom sekundu slupaju, koji odu u nepovrat, a kuće koje su za njih s ljubavlju gradili, ili ih napuštaju, ili ih ruše do temelja; ne uklapaju u njihov evropski stil života.

Hoće li tvoje dijete brate moj znati prepoznat žrtvu koju si za njega žrtvovao, hoće li biti tvoja garancija za ulazak u Džennet, i da će ti dobra djela teći i nakon smrti – ukoliko si ga dobro odgojio; da ti dovu čini, ili će biti od onih koji će se pretvoriti u rasipnika, i ubrzat sprovođenje tvoje smrtovnice? Hoće li tvoja djeca sestro moja draga nakon tvoje smrti osvanut u crnoj hronici zbog krvoprolića, jer si ih čitav život odgajala u materijaliste, a ne one kojima je prioritet ahiret?

Vjernici jedni druge vole u ime Allaha, na dobro pozivaju, a od zla odvraćaju. Tako je i ovaj tekst poziv svima nama da se prisjetimo da je naš melek smrti na putu prema nama kao i Sudnji dan koji je veoma, veoma blizu. Allah je milostiv i On voli da prašta, pa mu uputimo iskrenu teobu za sve grijehe, a sve propuste prema  sebi i drugima. Neka nam život na ovome svijetu bude samo sredstvo za stjecanje Dženneta Firdevsa, a to je vrlo lahko ako nam je nijet iskren i ako podignemo ruke prema našem Gospodaru koji čeka naše dove, naše pokajanje, koji se raduje našem povratku Njemu i pobjedi u teškom dzihadu s našim nefsom i prokletim šejtanom koji nam stavlja koprenu na oči, pa ne vidimo bezvrijednost pogrešnih prioriteta.

Ne dozvolimo gubljenje vremena, jer ga ionako malo imamo. Živimo svaki naredni dan kao da je posljednji i radujmo se dolasku našeg meleka smrti koji će nam samo blagodati donijeti, koji će nam ubrzat susret s voljenim Gospodarom, s našim Poslanikom Muhamedom, sallallahu alejhi ve sellem, i ostalim poslanicima. Zar ne želimo da se što prije susretnemo s njima? Zar ne želimo da budemo u društvu naših majki pravovjernih, naših odabranih predhodnika, ashaba, šehida Bedra, Uhuda… da vidmo ta lijepa lica, upoznamo pravedne halife?

Zar je ovaj pokvareni dunjaluk vrijedan njihovog nokta i uživanja u njihovom društvu, obilasku njihovih odaja, sjedenja u njihovim halkama? Da u Džennetu nema nikakve druge vrijednosti osim uživanja u odabranom društvu (a mi nećemo težiti manjem od toga), trebali bi se radovati našem meleku smrti i pripremati se svakog trena za njegov dolazak. Mi moramo zaslužiti taj blagoslovljeni komšiluk, upoznavanje svih onih koji su nam bili uzor u saburu, snazi, dobročinstvu, hrabrosti…

Mi to hoćemo inšAllah, jer smo jači od prokletnika šejtana, l.a., koji nas iz ljubomore poziva na grijeh i udaljavanje od Pravog puta. U inat njemu, ostak života na ovoj prolaznoj stanici provedimo u pokornosti Allahu, dž.š., a svojim životima kupimo sebi kuće u Džennetu Firdevsu. To je lahko ako znamo da je “dunjaluk naspram ahireta kao kada čovjek umoči prst u more i pogleda šta se zadržalo na njemu”.

Nađa Dizdarević

Komentariši ovo

Vaša email adresa neće biti objavljena.Obavezna polja su označena *

*