Varaju se oni koji u Banjoj Luci sanjaju da bi i Republika Srpska mogla biti samostalna država, izjavio je u intervjuu za "Dnevni avaz" Jelko Kacin, zastupnik u Parlamentu Evropske unije i izvjestilac EP-a za Srbiju.

On cijeni da odluka Međunarodnog suda pravde u Hagu o legalnosti otcjepljenja Kosova ne može imati nikakve implikacije na teritorijalni integritet BiH. Prema njemu, Srbija je odavno izgubila Kosovo, još onda kada je Slobodan Milošević odlučio ukinuti autonomiju.

Nema nazad

Kako komentirate odluku Međunarodnog suda i reakcije aktera i međunarodne zajednice na nju?

- Srbija je tražila mišljenje tog suda i dobila ga je. Ono je doneseno većinom sudija koji su odlučili, prvo da su nadležni da daju mišljnje, a potom rekli da proglašenje nezavisnosti Kosova nije povrijedilo međunarodni pravni sistem. Nakon ovog koraka nema više nazad. Srbija bi zato morala, prije svega političari čija je odgovornost da stvore drukčije javno mišljenje, dobro razmisliti kako dalje. Potrebna je široka rasprava u Srbiji, koja će revidirati svoj stav o Kosovu.

Iz Beograda, međutim, stižu najave da oni neće odustati, da za njih odluka nije obavezujuća?

- Srbija je suverena zemlja i izjave nakon odluke bile su pune emocija i zaklinjanja. Ali, o tome se mora racionalno raspraviti u Skupštini Srbije. To moraju učestovati i pozicija i opozicija. Trebaju vidjeti šta je u njihovom interesu kada je u pitanju srpska manjina na Kosovu. Mislim da je u interesu Srbije da Kosovo što prije postane funkcionalno multietničko društvo u kojem će manjine participirati u vlasti, a ne da ih Beograd uvjerava da moraju sabotirati rad kosovskih institucija.

Kakve će biti regionalne implikacije ovakve odluke? Mnogi se pitaju je li time konačno završen proces stvaranja novih država na prostorima bivše Jugoslavije?

- Da, to jeste kraj stvaranja novih država na zapadnom Balkanu. Osamostaljenje Kosova traži i potpuno međunarodno priznanje i kada to bude završeno, možemo krenuti dalje ka procesu integracije država i regiona u Evropsku uniju i, za države koji to žele, u NATO. Atmosfera sigurnosti i uvažavanja teritorijalnog integriteta svih država vrlo je važna. Od raspada Jugoslavije do danas nijedna granica ni u jednoj nekadašnjoj republici nije se promijenila za kilometar. Sve je ostalo kako je bilo. Što se tiče Kosova, ono je odavno bilo autonomna pokrajina. Kada je Slobodan Milošević odlučio ukinuti uatonomiju, izgubio je Kosovo. Već je vrijeme da se to racionalno prihvati.

Smekšati retoriku

Političari iz RS odmah su počeli povlačiti paralelu između otcjepljenja Kosova i aspiracija za odvajanje RS od BiH. Daje li im ova odluka, na bilo koji način, osnov za to?

- BiH je sada u predizbornoj fazi pa su tako velike vrućine ne samo u zraku nego i u glavama. Ovakva retorika smanjit će se nakon izbora, jer se mora imati racionalan pristup. BiH je međunarodno priznata država. Evropska unija odavno je angažirala velike potencijale da kao teritorijalno cjelovita i integrirana zemlja uđe u EU. Oni koji u Banjoj Luci sanjaju da bi Republika Srpska mogla biti samostalna država i članca EU, varaju se. U BiH treba smekšati retoriku, ne samo RS i gospodin Milorad Dodik, koji je ionako najdivlji u tim svojim izjavama. Treba to učiniti Federacija BiH prema RS.

Može li ova odluka biti vjetar u leđa separatistima u drugim državama. Primjerice, Španija zbog toga nije priznala Kosovo, ni u BiH nema saglasnosti o priznanju?

- Ne bih uspoređivao te situacije. Nedavno sam bio u Baskiji, to je jedna od najrazvijenijh španskih pokrajina. Oni su svjesni da u velikoj zajednici imaju daleko veće ekonomske koristi. U slučaju Kosova, Srbija je oduzela autonomiju i natjerala Kosovo da traži rješenje samo za sebe.

(avaz.ba)

Ona je možda najpoznatija autorica u svijetu kada je riječ o pitanju genocida. Njena knjiga "Problem iz pakla" (A Problem from Hell: America and the Age of Genocide) dobila je 2003. godine Pulicerovu nagradu, najprestižniju nagradu za novinarstvo u SAD.

To djelo, osim priznanja američke kritike, dobilo je i titulu najbolje knjige iz oblasti američke vanjske politike, što je nagrada koju je dodijelio Vijeće za vanjske odnose (Council on Foreign Relations) u Njujorku.

Pismo s pečatom

Pauer je vrlo ugledna profesorica na Univerzitetu Harvard. Rođena je u Irskoj. U SAD je došla kada je imala devet godina. Samanta Pauer naprosto je opčinjena Bosnom. Iako poznata u akademskim krugovima, 2005. i 2006. provela je radeći za, tada senatora, Baraka Obamu (Barack). Danas će, kao visoki dužnosnik Obamine administracije, u Potočarima dostaviti poruku Srebreničanima i svijetu, u ime američkog predsjednika.

Samanta Pauer dala je ekskluzivni intervju za "Dnevni avaz", bukvalno, kako nam je rekla, prije ulaska u avion za BiH.

- U rukama, evo, držim pismo s pečatom predsjednika Sjedinjenih Država, u kojem je govor za Srebrenicu - kazala nam je Pauer.

Jeste li ikada sanjali da ćete putovati u BiH, u Srebrenicu, kao dio vladine administracije, u tom svojstvu, kao političar ustvari?

- Bila sam u Sarajevu u julu 1995. U kući u kojoj sam boravila, u kojoj, naravno, nije bilo struje niti tekuće vode, primila sam poruku da su Srbi zauzeli grad Srebrenica. I to je, moram da vam kažem, taj dan, tog turobnog ljeta, kada sam čula da je Srebrenica pala, najgori dan u mom životu. I, naprosto, sve što sam tog dana i te noći radila, kada je sunce zašlo iza horizonta, bilo je motivirano time šta se dogodilo u tim poljima.

Zato povratak u Srebrenicu, ovog puta u ime predsjednika SAD, koji je prihvatio da su lekcije Srebrenice tako centralne za njegovu vanjsku politiku, nevjerovatno je važan. I ja sam time počašćena osobno. Ali, više od toga, za ljude u Bosni, izuzetno je važno to da znaju kako je ono što se dogodilo u tim poljima Srebrenice, tih dana, ostavilo trajni utjecaj na ljude u Vašingtonu i na ljude u Sjedinjenim Državama, kao i na ljude širom svijeta.

Ja znam da je to vrlo skroman smiraj i utjeha za one porodice čiji su članovi umrli u julu 1995. Ali, za mene događaji iz tih dana predstavljaju moj svakodnevni podsticaj. I zato, doista, jedva čekam da se ponovo nađem u Srebrenici, da budem u Sarajevu i da budem u prilici da ljudima prenesem da su lekcije Srebrenice ugrađene u najviše nivoe američke vlade.

Historijski fakt

U priopćenju za medije, uoči puta predsjedničke delegacije u BiH, Bijela kuća očito se nije dvoumila da u tom dokumentu navede riječ genocid u Srebrenici. Uzimajući u obzir da političari nekako teško upotrebljavaju taj termin, jeste li i Vi imali problema s upotrebom riječi genocid?

- Dva međunarodna suda odvagala su o onome što se dogodilo u Srebrenici i presudila da je postojala jasna instanca sistematskih namjera da se uništi cijelo ili dobar dio stanovništva tamo (u Srebrenici, op. a.), i dokazano je da je bilo tako. Dakle, u tom nema nikakve kontroverze. To je historijski fakt. To je jedan veoma, veoma tragičan historijski fakt.

U svom govoru islamskom svijetu, u Kairu, prošlog ljeta, predsjednik Obama spomenuo je Srebrenicu. Ako je Srebrenica toliko važna ovoj administraciji u Vašingtonu, zašto onda predsjednik nije iskoristio ovu šansu, da ovog puta osobno predvodi svoju delegaciju u Bosni?

- Možete samo pretpostaviti koliko je mnogo različitih zahtjeva u okviru predsjednikovog vremena. Mislim da je on, šaljući najviše članove svog tima u Bijeloj kući, uključujući ambasadora bez portfelja, zaduženog za praćenje ratnih zločina Stivena Rapa (Steven Rapp), pokušao poslati veoma važan signal. Isto tako mislim da je predsjednik željan i da gleda na takvu priliku da putuje u ovaj region. To se nije moglo postići ovog puta.

A šta je s potpredsjednikom Bajdenom (Biden), koji je putovao prije godinu u Sarajevo i region. Je li to BiH opet stavljena "nastranu" u Vašingtonu?

- Mislim da bi takva karakterizacija bila doista nesretna, pa čak i nefer. Ako samo provjerite kalendar potpredsjednika Bajdena, vidjet ćete da je broj putovanja koje je napravio ograničen, što njegovo putovanje u Bosnu čini doista značajnim. Treba isto tako uzeti u obzir i to što je potpredsjednik SAD izabrao da u ranom dijelu svog mandata putuje u BiH i u region. To je uistinu značajan dokaz prioriteta koje ova ove administracija postavlja.

Ali, isto tako, činjenica da je predsjednik izabrao da pošalje više zvaničnike svog tima iz Bijele kuće, također je potvrdna refleksija u vezi s tim. Znači, fakti govore suprotno: BiH ostaje prioritet. Znate, veliki je broj individualaca koji služe u ovoj administraciji i koji su bili uključeni u donošenje veoma teških odluka 1995. da bi se dogodila intervencija u Bosni i da bi se dogodio historijski mirovni sporazum u Dejtonu. Uvjeravam vas da opredjeljenje tih ljudi za BiH nije umanjeno ni za mrvicu.

Koja će biti poruka predsjednika Obame za Srebrenicu, Bosnu i region?

- Želim samo reći, da tako počnem, da sam bila tamo na desetu godišnjicu, s onima koji su preživjeli golgotu u Srebrenici, onima koji su prošli preko brda, probijajući se preko neprijateljskih linija, razgovarala s njima o njihovim iskustvima. I to je nešto o čemu sam bila u mogućnosti da govorim s predsjednikom Obamom, još dok sam radila za njega u Senatu. Dakle, on ima lični interes za ove događaje koji su se desili u Srebrenici.

U svom obraćanju u Kairu, upravo tako, on je sve to izdvojio i spomenuo taj masakr u jednom od centralnih govora svog predsjednikovanja. I to je prava refleksija njegovog opredjeljenja. Naravno, ostavit ću da predsjednikova poruka za Srebrnicu, u nedjelju, govori sama za sebe, ali glavna poruka preživjelima koji će biti prisutni tamo, a mnogi od njih sahranjivat će najmilije članove svoje familije, glasi: Ja, predsjednik Obama, nisam zaboravio Srebrenicu! To je mrlja na našoj kolektivnoj savjesti i ona nas sve proganja... Srebrenica je, međutim, i kamentemeljac, po svom značenju, ime koje nama i građanima cijelog svijeta signalizira - ustanite i suočite se s licem zla!

Poseban ured

Hoće li u predsjednikovom govoru koji ćete Vi dostaviti u nedjelju u Srebrenici biti sadržana i neka druga zabrinutost ili poruka?

- Da. Druga stvar bila bi potreba da se svi oni koji su odgovorni za ove zločine izvedu pred lice pravde. Ima, doista, izvjesnog napretka u vezi s tim, u svjetlu posljednjih presuda Haškog tribunala. Ali, glavna osoba odgovorna za genocid u Srebrenici ostaje na slobodi i nije tajna da je to Ratko Mladić. Predsjednik je odlučan da nastavi signalizirati kako je neophodno hapšenje i izvođenje pred lice pravde Mladića i drugih koji su odgovorni za ovaj masakr i druge zločine protiv čovječnosti.

U svojoj knjizi "Problem iz pakla" opisali ste da, generalno, političari ostaju skoro stalno nevoljni da masovne zločine nazovu pravim imenom - genocidom. Je li se to promijenilo poslije Srebrenice, poslije presuda Haškog tribunala i Međunarodnog suda pravde?

- U ovoj administraciji napravili smo veliki napredak u vezi s tim. Najvećim dijelom jer predsjednik Obama ima to personalno opredjeljenje o tim pitanjima. Predsjednik je nedavno kreirao poseban ured, prvi put formiran u okviru Bijele kuće, isključivo posvećen borbi protiv zločina i za prevenciju genocida...

Znači, poslije Srebrenice i Ruande, danas više ne možete vidjeti istu vrstu nevoljnosti (kod političara). Kao što znate, predsjednik Klinton izvinio se zbog nepoduzimanja akcije u Ruandi i rekao mnogo, mnogo puta, možda na stotinu, možda hiljadu puta, da mu je žao što nije učinio više...

Rekla bih da, iako sam to spomenula u knjizi, koja doista počinje s nekim lošim vijestima i lošim pričama, da ja vjerujem da je neki istinski napredak učinjen. Ustvari, ja sam ponosna što sam u okviru naše vlade povezana s direktorom zaduženim za praćenje zločina i prevenciju genocida, da bismo služili ovom predsjedniku.

Pokret protiv zločina genocida

Tokom rata u BiH čulo se mnogo "političkih argumenata" kako bi američka intervencija u Bosni "samo uvećala nasilje"?! Nakon kašnjenja u Srebrenici, imamo li sada, danas, neko novo znanje koje bi upućivalo da smo stvarno naučili lekciju iz Srebrenice, kako bi se neki novi genocid bilo gdje mogao spriječiti?

- Kao što sam rekla, predsjednik Obama otvorio je ovaj novi ured u Bijeloj kući, posvećen specijalno za sprečavanje zločina, za prevenciju genocida. To znači da, u najmanju ruku, sada mi imamo mogućnost da vrlo brzo procesuiramo obavještajne podatke, i da brzo prođemo kroz zapovjednu hijerahiju...

I druga stvar koja se promjenila je uistinu historijski značajna, je to što u Sjedinjenim Državama, a ja mislim da to narasta i u svijetu, jeste jedan pokret, jedna vrsta anti-genocidnog pokreta protiv zločina. To je generirano genocidom koji se dogodio u Ruandi i zločinima ii genocidom koji se dogodio u Bosni. I taj pokret je takav da može brzo skupiti politički pritisak ako je suočen sa događanjem masovnih zločina.

Na koncu naravno, građani ii vlade širom svijeta, ne samo u SAD trebaju biti ubjeđeni u (ispravnost - op.aut.) robusne akcije kada gledaju u lice zločina. Ali, mislim da smo u Sjedinjenim Državama ipak vidjeli neki veoma ohrabrujući razvoj situacije, koji obećava da ono što nazivam "Nikad više" (Never Again) sada izlazi na svjetlo preko struktura koje su sada mnogo više u situaciji da se ona vrsta horora koga smo vidjeli u Srebrenici ne dogodi nikad više.

Srbija je prošla dug put

Samantha, znate li da srbijanski predsjednik Boris Tadic, dolazi u nedjelju u Srebrenicu, a bio je tamo prije par godina...

- Da, bio je na desetoj godišnjici, i tada sam ga srela u Srebrenici ...

Ipak, zar ne bi bilo bolje da predsjednik Tadić čini više da se Mladić uhapsi i izruči u Haag, umjesto da, kao što neki tvrde, i ovaj put skuplja političke poene u Srebrenici?

- Počet ću ipak s time da je Srbija prošla dug put i, moramo to prepoznati dok obilježavamo ovu 15. godišnjicu masakra u Srebrenici, da je Narodna skupština Srbije usvojila rezoluciju kojom se osuđuju masakr koji se dogodio, i da je to nevjerovatno važan pozitivan korak ka pomirenju i ka stabilnosti u regionu.

Ta rezolucija isto tako uključuje opredjeljenje Srbije da sarađuje s Haškim tribunalom. Ta saradnja, naravno, uključuje napore da se uhvate i izruče u Hag Ratko Mladić i Goran Hadžić. Prema tome, napredak je ostvaren i, kao što je to rekao predsjednik Obama, važno je da fokus ostane usmjeren prema optuženicima za ratne zločine i da se ti napori intenziviraju ka tome da se oni pronađu i da budu isporučeni Hagu. Mislim da će Tadićevo prisustvo u Srebrenici poslužiti da se sve to pogura u tom smjeru.

(avaz.ba)

Prof. dr. Enver Imamović, profesor na Odsjeku za historiju Filozofskog fakulteta u Sarajevu, upozorava da se radikalne grupe bliske vjernicima koji se deklariraju kao selefije, koriste kako bi se montirao međubošnjački sukob u BiH!

Ugledni profesor u tome vidi posebnu tragičnost terorističkog napada u Bugojnu, u kojem je proteklog vikenda poginuo čestiti policajac Tarik Ljubuškić, a teže i lakše ranjeno više njegovih kolega.

Imamović govori o tome kuda vodi ideološka stranputica radikala i kriminalaca koji se u svojim zločinima tobože pozivaju na časnu vjeru islam, koje su posljedice i kako na sve to trebaju odgovoriti Bošnjaci i Islamska zajednica u BiH. 

Cijela BiH je u šoku nakon stravičnog napada terorista u Bugojnu. Šta, prema Vama, govore posljednji događaji u srednjoj Bosni i šta oni znače za Bošnjake?

- Svako nasilje, bez obzira na motiv, vrijeme i mjesto, apsolutno je neprihvatljivo. To se osobito odnosi na BiH iz stotinu razloga. Ne može pojedinac ili grupa, bez obzira na svoja ideološka, nacionalna, kulturna, klasna ili neka druga uvjerenja, to nasilnim putem prenositi na drugoga, na pojedinca ili skupinu. Svaki takav pokušaj završava poput ovog događaja u Bugojnu, dakle jednim neprihvatljivim činom koji odnosi ljudske živote. Bez obzira na to ko iza toga stoji. A ako su u pitanju selefije, s obzirom na isključivo vjersko nasilje, ovo se ni po čemu ne razlikuje od onoga što su nam činili četnici u proteklom, ali i ovom ratu.

I oni su upravo polazili od tog vjersko-ideološkog naboja, a potom su dolazile krvave Drine, krvavi mostovi, koncentracioni logori... Bez obzira na to što iza toga stoji pravoslavlje, a iza ovoga, navodno, islam. Prema općim ljudskim kriterijima i mjerilima, ne može niko drugome usađivati svoju ideologiju ili ga prisiljavati da vjeruje u nešto na način kako se to samo njemu sviđa.

Historija je u ukupnoj prošlosti pokazala pogubnost svih takvih pokušaja, od srednjeg vijeka, inkvizicije i progona bogumila, do Afganistana i Pakistana. Iza takvih pokušaja, dakle, ne ostaju potoci, već rijeke krvi. Ovo što se nedavno desilo u  Bugojnu eklatantan je primjer nasilja koje treba sasjeći svim mogućim, dopustivim i legalnim sredstvima. U našim okolnostima, gdje jedni do drugih žive pripadnici tri vjere, takvo nešto, bez obzira na to dolazi li od islama, pravoslavlja ili katoličanstva, samo može raširiti mržnju, izazvati pokolj i nove potoke krvi.

Bi li to "rezanje u korijenu" moglo donijeti opasnost da se stvari generaliziraju i da se krene u progon vještica i hapšenje nevinih ljudi te da se na koncu izazove međubošnjački sukob, što je, očito, nekima i cilj?

- Imamo snage u našoj zemlji i izvan zemlje kojima apsolutno ne odgovara sloga unutar BiH. S druge strane, na meti su Bošnjaci, kojima te snage, iznutra ili izvana, nastoje bilo kako nanijeti štetu. Kao što se čini muslimanima u Evropi pokušajem da se zabrani tradicionalna muslimanska nošnja. Zaista, može se pretpostaviti da postoje te snage koje žele međubošnjački sukob. Jer, to su te metode. Hajde zavađaj unutar bošnjačkog korpusa, getoiziraj ga, neka se biju i kolju unutar sebe. To je njihov cilj.

Osim toga, imamo iskustvo iz ovog rata, gdje su pojedine skupine, neformalne, iza kojih su stajale neke institucije, a moguće i države, odigrale krajnje prljavu ulogu u zavađanju naših naroda po vjerskoj i nacionalnoj osnovi. Pojedine snage ili pojedinci su u interesu nekih vanjskih sila provocirale i jednu i drugu stranu u ratu da bi došlo do krvoprolića! Treba li podsjetiti na Vitez i druge primjere? U Drugom svjetskom ratu znamo za slučaj u istočnoj Bosni kada su se ustaše presvukli u muslimane, stavili fesove i napali srpska sela, a kasnije je stradalo 500 muslimana, koji su zapaljeni. Postoji mogućnost da se Bošnjaci žele međusobno zavaditi kako bi u Evropi bili prikazani kao strano tijelo i potencijalno stalno žarište terorizma.  

Postoji, međutim, i druga dimenzija. Islam u Bosni ne postoji od jučer, već više od 500 godina. Mi prakticiramo islam koji nam je donesen u to vrijeme iz Turske, a islam se ne mijenja i ne može se mijenjati. Znamo šta je u to vrijeme značila Turska. Ako se ovdje 500 godina prakticira jedan oblik islama, nepojmljivo je da neki pojedinci i snage, koji su bili tamo negdje, sada žele mijenjati naš tradicionalni islam, i to nasilno. To je neprihvatljivo iz stotina razloga. To su ljudi koji ovdje žele reći da smo mi loši muslimani, da ne valja reisu-l-ulema dr. Mustafa ef. Cerić, Ajvatovica... Riječ je o ljudima pomračenog uma, koji su kratkovidi, koji su kulturološki, vjerski i nacionalno krajnje needucirani. Jer da jesu, njihov um ih ne bi odveo u nasilje.

Ma ko da stoji iza ovoga, pojedinac, grupe ili države, griješi se i o Boga, i o ljude, i o pravo. Nama je krvi dosta! Stotinama godina krv teče Bosnom. Stoga, sve to treba u korijenu sasjeći. Ako hoće da to ispovijeda, neka ide tamo gdje se to tako radi. Ali, naš čovjek hoće i na Ajvatovicu, i na Bijambare, i drugdje.

Da li se instaliranjem terorizma među Bošnjake i eventualnim međubošnjačkim sukobom, najbrojniji narod u BiH smišljeno gura u nestanak? Znamo primjere Hamasa i Fataha u Palestini, posebno dešavanja u Pakistanu i Afganistanu. Kako to korenspondira s događajima u BiH i je li događaj u Bugojnu ogolio bošnjačku Palestinu?

- Prateći historiju BiH, čitav 7. vijek je u znaku progona bogumila, koji su imali vjeru koju Evropa nije prihvatila. Za njih je to bogumilstvo bilo krivotvorenje vjere. Čitav srednji vijek inkvizicija je žarila i palila Evropom. Potom je došao i islam. A narod s najdužim evropskim korijenima koji štuje islam jesu Bošnjaci. No, Evropa i u 21. vijeku stoji na kulturnim i ideološkim pozicijama kao prije stotina godina.

Vidite, Španija, Italija, Engleska, Francuska, Njemačka prave čitave hajke na islam. U pitanju su razni izgovori, ali sve je to usmjereno na muslimane. Oni imaju razne izgovore, ali činjenica je da je to usmjereno protiv islama. Ne treba biti previše mudar, to i malo dijete shvata, sasvim je moguće da BiH jedina ostane izolirana u Evropi, jer ima većinsko muslimansko stanovništvo. Nama ne daju u Evropu. Kako se može u višenacionalnoj državi dati sloboda kretanja za dva naroda, koja imaju dvojno državljanstvo, a to uskratiti samo Bošnjacima...

Kako da se na adekvatan način reagira, a da se ne izazove kontraefekt?

- Gledajte, inicijatori svega su ljudi koji su uglavnom malo educirani i obaviještini. To je problem. Jedan musliman iz Bosne, ako ne zna korijene svoje zemlje, tradicije, vjere i naroda, njega je lako zavesti i usaditi mu razne bubice u glavu. Onaj koji to zna, neće krenuti krivim putem. Prema mom mišljenju, edukacija je ključna, a ona je zanemarena. Mora se upoznati historija zemlje i naroda.

(avaz.ba)

IslamBosna.ba - Odakle vam ideja za ovaj Projekt?

Fuad Čurćić - Ideja je evoluirala u zadnje tri godine. Sve je počelo mojim istraživačkim radom koji je vezan za Čurčića džamiju - a za koju je moja porodica vezana zadnjih 340 godina. Drugi bitan stimulans je bio moje upoznavanje s Google Earth tehnologijama i fasciniranost s njenim mogućnostima. Google Earth je igrao i presudnu ulogu u formiranju ideje jer sam želio da dopunim sadržaj njihove baze s podacima iz Bosne i Hercegovine. Na ideju su utjecali i drugi slični projekti i inicijative kao što je dzamije.info, te rad par entuziasta kao što je Senad Čoko. Također, moram spomenuti i jednu od emisija: ”Zabranjeni Forum na Pinku” koji je imao za temu članak o sarajevskim džamijama u jednom od sedmičnih magazina. Nakon te emisije mi je bilo jasno da i mi sami ne znamo koliko ima džamija, njihovu historiju i druge podatke.

Cilj je ustvari bio da prvo sebi a onda i drugima pružim jasniju sliku o sarajevskim džamijama. Spisak objekata na papiru ili u knjizi ne bi pružio jasnu poruku, ali je Google Earth i mapiranje tih džamija u prostoru dalo jednu novu dimenziju cijeloj priči. Kada korisnik pogleda mapu s lociranim objektima, cijela poruka dobija jednu novu dimenziju. Sada korisnici mogu da saznaju više informacija o džamijama za koje nisu ni znali da postoje.

IslamBosna.ba - Ko je sponzor Projekta?

Fuad Čurćić - Projekat je volonterski. Troškove registracije domene i hostinga sam ja osigurao. Cilj je da se projekat nastavi kao volonterski, društveno odgovoran istraživački rad. Međutim, ovdje treba spomenuti osobe i ljude koji su mi pomogli da dobijem sve potrebne informacije. Moj rođak Omer Cerić je zaslužan što mi je otvorio vrata prema mnogim korisnim ljudima i institucijama. Direktorica Fatima Šišić iz Centra za Islamsku Arhitekturu mi je omogućila da stvorim jasnu sliku o potrebama i načinima kolekcije podataka. Glavni imam sarajevskog Medžlisa Ferid Dautović je vjerovatno najzaslužniji što je baza podataka upotpunjena sa svim podacima i slikama. Od ljudi koji su pomogli projektu treba spomenuti i Senada Čoku koji je geokodirao i uslikao većinu sarajevkih džamija, onda Denis Vrabac koji je pokrenuo projekat dzamije.info, a to je bila inspiracija da dobijem dosta ideja kako da ovaj projekat učinim što korisnijim. Ovdje je bitno spomenuti i knjige Mustafe Mujezinovića "Islamska Epigrafika", te Slobodan Kudra "Sarajevske džamije" koje su bile pravi izvoz podataka o džamijama.

IslamBosna.ba - Postoji li plan proširenja mapiranja džamija i na druge kantone/gradove/sela?

Fuad Čurćić - Moja želja je da ovo svakako proširim na druge medžlise, ali da bi se to kvalitetno uradilo mora postojati jaka baza lokalnih ljudi koji su spremni da prikupe podatke. Cilj bi bio da se pokriju sve džamije u BIH, a onda proširiti na regiju; uključujući Srbiju, Crnu Goru i Kosovo. Ja bih ovdje apelirao na druge medžlise da mi se jave kako bih mogao da im pomognem da koristeći istu tehnologiju urade isti posao za svoju regiju. Svakako, poziv je upućen svim pojedincima koji su voljni da podrže projekat jer ima još dosta posla na sarajevskom medžlisu.

IslamBosna.ba - Kako se provjerava tačnost podataka?

Fuad Čurćić - Ja sam pokušao da podatke preuzmem iz zvaničnih izvora, knjiga... i kao što sam spomenuo Medžlis Sarajevo je ustupio oko 90% podataka uključujući i slike. Vrlo vjerovatno da su greške nastale kada sam te podatke kopirao ili ih asocirao za određene objekte, jer je bio ogroman broj džamija i podataka vezanih za svaku. Vrlo vjerovatno da se greška javila na pojedinim džamijama, te da neki od podataka nisu tačni. Ali sve u svemu mislim da baza ne sadrži veće greške. I dan danas mi se javljaju ljudi da mi kažu da naziv ulice u kojoj je džamija nije tačan ili da nisam dobro napisao ime vakifa, i to redovno poporavim. 

IslamBosna.ba - Koliko je vremenski bio zahtjevan projekat?

Fuad Čurćić - Projekat je počeo 30. 9. 2008. godine. Ja sam dosta vremena eksperimentisao s tehnologijama i tražio najbolji način da uradim ono što sam zamislio. Baza je već početkom 2009. godine imala svoju osnovnu strukturu, ali sam krajem 2009. godine dobio potpune podatke koje sam unio u narednih par mjeseci. U principu za ovaj projekat mi je trebalo 4-5 mjeseci rada, ali zbog prirode posla, cijeli se posao otegao na više godina. Jednostavno, radio sam na projektu kada sam imao vremena.

IslamBosna.ba - Na koji način bi se mogao potpomoći projekat?

Fuad Čurćić - Ja bih iskreno volio kada bi ljudi iz drugih medžlisa iskazali želju da urade isti posao. Znači, metodologija rada je već razvijena, i mogu je pokazati svakome u roku od par sati. Moj je cilj bio da podaci budu struktuirani kako bi se mogli koristi u raznim drugim bazama, strukturama. Najteži dio posla je svakko bilo geokodiranje, pronalaska džamije na satelitskoj mapi. Ovo je posebno teško bilo za lokacije koje nisu imale precizne mape, tako da je tačnost tu upitna. Ovo je poziv lokalnim entuziastima da provjere tačnost lokacija. Ja nisam stručnjag za grafiku i dizajn, pa ako ima neko želju da internet stranicu i sam izgled mape malo bolje dizajnira, neka se slobodno javi, sva pomoć je dobro došla.

IslamBosna.ba - Koje informacije su uključene u opis džamija? Da li u opis ide i pitanje broja vakata namaza koji se obavljaju u džematu?

Fuad Čurćić - Informacije koje su dostupne za svaki objekat - džamiju su: zvanično ime, lokalno ime,  muftijstvo i medžlis kojem džamija pripada, tip objekta (džamija, tekija, groblje, vakuf, itd.), tip minareta (kameni, drveni, armirano-betonski, bez minareta), visina minareta, tip krova (kupolni ili na četiri vode), da li je objekat nacionalni spomenik, godina kad je napravljen, gabariti, namazi koji se klanjaju, adresa, grad, općina, ima vakifa, da li je izgrađena od sultana, ime mutevelije, ime imama, slike džamije, lokacije (latitude, longitude), internet stranica, narativni opis, te hronologija izgradnje, rušenja i opravke džamije po događajima. Veliki uspjeh ovog projekta je što su svi podaci struktuirani. Oni su trenutno u bazi koja je određene tehnologije, ali sutra kada tehnologija omogući bolja rješenja, svi podaci se lahko mogu prebaciti.

IslamBosna.ba - Na koji način se mogu iskoristiti ove informacije?

Fuad Čurćić - Internet stranica dzamije.ba daje korisniku mogućnost da sve podatke dobije u Excelu. Istraživači mogu da analiziraju podatke i da daju odgovore na pitanja, u kojoj godini je najviše izgrađeno džamija, koji je odnos broj džamija i broja stanovnika kroz vijekove, u kojim godinama su se najviše rušile džamije, koliko ima džamija s drvenom munarom u Sarajevu, u koliko se džamija klanja džuma namaz, itd.

Pored toga, korisnici mogu da vide animaciju izgradnje i rušenja džamija kroz vijekove. Za napredne korisnike, baza se može dobiti u Access 2007 bazi podataka. Podaci iz Access baze koja je bila osnov za unos se dalje mogu prebaciti u Excel za laški istraživački rad, te u KML (Keyhole Markup Language) koji je osnova da se mapa gleda u Google Earth aplikaciji. Moj savjet je da svi instaliraju Google Earth, jer je besplatan i pregled mape džamija je jednostavniji.

Baza džamija je napravljena da bi se cijela priča o našim džamijama popularizirala. Moje je poziv svim entuziastima da se priključe projektu i daju svoj doprinos. Cilj je da se svi sadašnji i bivši objekti (džamije, tekije, itd.) mapiranju i digitaliziraju, na kraju krajeva to je i jedini način da očuvamo našu tradiciju i sjećanje.

Posjetite www.dzamije.ba!

IslamBosna.ba

Prvo bih vam u ime web stranice IslamBosna.ba želio zahvaliti što ste odvojili vrijeme da odgovorite na naša pitanja i želim vam izraziti naše poštovanje zbog napora koje ulažete da pomognete ljudima iz Gaze.

1. Možete li nam reći nešto o glavnim ciljevima i metodama rada organizacije ”Ship to Gaza”?

Mikael Löfgren: Mi smo potpuno miroljubiva, legalna humanitarna organizacija koja ima tri svrhe:  1) humanitarnu: pomoć stanovnicima Gaze u rekonstrukciji 2) političku: skrenuti pažnju svjetske javnosti na potrebu za ukidanjem ilegalne, nehumane i za sve strane destruktivne blokade 3) solidarnu: pokazati ljudima u Gazi da vanjski svijet brine o njima, da nisu sami. 

2. Kako se finansiraju humanitarne akcije ”Ship to Gaza" (Brod za Gazu)? 


Mikael Löfgren: Dobrovoljnim skupljanjem novca, kroz podršku i prodaju takozvanih kilometar-certifikata (donatori mogu kupiti kilometre i na taj način finansirati svaki pređeni kilometar prema Gazi, prim.prev.).

3. Koliko su mediji do sada bili (ne) pristrasni u izvještavanju i da li ste  zadovoljni reakcijom medija (tj. da li su mediji prenosili istinu o događaju)?

Mikael Löfgren: Sve slike koje su do sada objavljene potječu od izraelske ratne mašinerije. Novinari su ubijeni i opljačkan im je radni materijal pri ukrcavanju izraelske armije – što je također  u suprotnosti s postojećim međunarodnim sporazumima. 

4. Da li su vaši aktivisti bili naoružani na neki način na brodu koja je napala izraelska vojska?

Mikael Löfgren: Apsolutno ne. Sumnja pada na vlastitu besmislenost. Nećete se kao pojedinac naoružavati kad ste suočeni s rizikom da vas napadne jedna od najmoćnijih armija na svijetu. Međutim, može se dogoditi da posegnete za bilo čime da se odbranite u konkretno po život opasnoj situaciji. Tačan redoslijed događaja na brodu "Mavi Marmara" tek treba istražiti. Očigledno je da se samo izraelska vlada protivi nezavisnoj međunarodnoj istrazi. 

5. Čuli smo mnogo različitih verzija, možete li tačno opisati redoslijed zbivanja tokom izraelskog napada na brod? Šta se tamo zapravo dogodilo?

Mikael Löfgren: Odgovor je odgođen dok se ne obavi istraga - ako je uopće bude. 

6. Možete li nam reći nešto više o uvjetima u izraelskom zatvoru, gdje je nekoliko vaših aktivista provelo nekoliko dana i nešto o ponašanju izraelskih vojnika prema vašim aktivistima?

Mikael Löfgren: Osim što su izraelski vojnici opljačkali sve od putnika: prtljag, lične stvari, novac, satove, a u nekim slučajevima i pasoše  - švedski državljani nisu izvijestili o zlostavljanju, osim u jednom slučaju: bivšeg izraelskog državljanina, Drora Feilera su tukli izraelski vojnici. Izraelci i Palestinci su imali mnogo više problema.

7. Da li je organizacija ”Ship to Gaza” sarađivala s  Hamasom u pogledu humanitarne pomoći i ako da, kako?

Mikael Löfgren: Nismo sarađivali s Hamasom i Fatahom ili bilo kojom druge palestinskom političkom frakcijom iz prostog razloga što smatramo da Palestinci imaju pravo da izaberu svoje političke predstavnike. Naš partner u Gazi je PNGO, pokroviteljska organizacija za palestinsko civilno društvo. 

8. Imate li kakvih budućih planova za slanje ponovne pomoći u Gazu?

Mikael Löfgren: Apsolutno. Nećemo  odustati od probijanja blokade dok je ne nestane. Paralelno s radom na vraćanju našeg broda od izraelskih vlasti nastavljamo skupljanje sredstava za naredna humanitarna putovanja ka Gazi. 

9. Jeste li optimist oko ukidanja blokade Gaze u budućnosti? Šta je potrebno da to uspije?

Mikael Löfgren: Vjerujemo da su šanse veće nego ikada. Ono što je potrebno je da se globalno civilno društvo ujedini  u jednoj mirnoj, legalnoj i humanitarnoj akciji. Zatim će svjetski čelnici konačno nešto morati da poduzmu. Ali naglasite ovo:  potrebna je miroljubiva akcija. Ako upotrijebimo  nasilje, idemo na ruku izraelskim okupatorskim snagama. Protiv nenaoružanih, miroljubivih brodova ne možete se boriti ratnim brodovima dugo vremena.

10. Konačno, molimo vas da objasnite kako "obični" ljudi koji nemaju politički utjecaj mogu pomoći u poboljšanju situacije u Gazi?

Mikael Löfgren: Mogu se uključiti u bilo koju od lokalnih grupa koje postoje na više od deset lokacija u Švedskoj, gdje se tačno nalaze možete vidjeti na web stranici:www.shiptogaza.se Ako živite u drugim zemljama, uvijek nas možete kontaktirati preko naše internet stranice. Možete kupiti pomorski kilometar ili uplatiti novac. A možete naučiti i nešto više o situaciji u Gazi i pričati svojim prijateljima, kolegama i komšijama o čemu se radi i šta treba učiniti. Nije važno koji način, najvažnije je biti angažovan.

Želite li na kraju nešto poručiti našim čitateljima iz Bosne i Hercegovine, nešto o čemu bi trebali razmišljati, a što, na kraju,  može olakšati buduće konvoje pomoći za Gazu.


Mikael Löfgren: Akcije solidarnosti iz mnogih zemalja 1990-ih godina su pokretane ka Bosni, iz Švedske je poslan tzv. "Brod za Bosnu”, koji nas je i nadahnuo da pokrenemo ”Brod za Gazu”. Solidarnost je jedino što obični ljudi mogu staviti nasuprot političkoj i vojnoj moći. Ako nas bude dovoljno, možemo pomaknuti planine. Blokada  u pojasu Gaze će uskoro biti stvar prošlosti.

IslamBosna.ba

Miralem Pjanić, reprezentativac BiH i veznjak francuskog Liona kojeg je svojim golovima i asistencijama u finišu prvenstva Francuske odveo u Ligu prvaka, u društvu rođaka Faruka Suljkanovića dva dana je proveo u našem glavnom gradu.

- Za mene odmor još nije počeo. Već za vikend se vraćam za Luksemburg, odakle idem u Štokholm na okupljanje naše reprezentacije za naredne dvije prijateljske utakmice koje igramo protiv Švedske i Njemačke.

Prije Sarajeva boravili ste u Tuzli.

- Obišao sam rodbinu i prijatelje. Također, vidio sam se i sa saigračem iz reprezentacije Vedadom Ibiševićem. Popili smo piće, lijepo se ispričali, ali govorili i o narednim utakmicama naše reprezentacije.

Iako se nikome nije javio, u Sarajevu je Miralem bio u centru pažnje.

- Uvijek volim doći u naš glavni grad. U Sarajevu imam dosta navijača. Kada sam šetao gradom, zaista sam se mogao uvjeriti, koliko ljudi u BiH cijene ono što sam napravio u sezoni koja je iza mene. Čak su me sretali i tifozi Reala. Stisnuli su mi ruku, iako sam bio koban za tim za koji oni navijaju. Sa prijateljima sam bio na ručku, a kasnije sam probao i bosanski burek.

Bili ste na Grbavici na finalu Kupa BiH. Jeste li zadovoljni prikazanom igrom?

- Bila je to zanimljiva utakmica sa dosta šansi na obje strane. Mene je oduševio ambijent na stadionu, iako to za mene nije ništa strano. Navijači Želje su zaista strašni. Na utakmici sam sreo selektora Sušića, saigrača iz reprezentacije Džeku, kao i ostale prijatelje. Inače, prije utakmice sam razgovarao sa Rusmirom Cvikom, tim menadžerom Željezničara na čiji sam poziv i došao na utakmicu. Zaista se potrudio da bude dobar domaćin.

Utakmicu ste pratili sa zapisnikom u rukama. Da li to znači da ćete kada završite igračku karijeru ostati u nogometnim vodama, odnosno se posvetiti menadžerskom pozivu. Jeste li primijetili neke igrače?

- U Želji su za nijansu ispred ostalih bili Bučan, Bešlija i Višća. S druge strane izdvojio bih Vukelju i Stevanovića. Od prijatelja sam saznao da su Željo i Borac dvije najbolje ekipe u ligi. Rano je sada govoriti šta ću raditi, kada završim karijeru. Pa, tek sam nedavno napunio dvadeset godina.

Imali ste susret sa selektorom Sušićem. Šta je bila tema razgovora?

- Na stadionu je bila velika gužva. Malo smo pričali. Drago mi je što smo se sreli, a u narednom periodu ćemo sigurno imati dosta vremena za razgovor.

Šta možemo očekivati od narednih susreta koje igra naša najbolja selekcija?

- Pozitivno je da ćemo imati dvije jake provjere. Pročitao sam u medijima da ćemo 11. avgusta odmjeriti snage sa Katarom. I to je dobro, jer već nas u septembru čekaju kvalifikacije za odlazak na EP. Moja velika želja je igrati sa reprezentacijom
BiH na nekom velikom takmičenju.

Javnost u BiH zanima kakav je Vaš status u Lionu?

- O mom odlasku je rano govoriti. Meni je lijepo u Lionu. Uz to ćemo ponovo igrati u Ligi prvaka. To je svakako izazov za svakog igrača, pa tako i za mene. U Sarajevu sam čuo vic na moj račun, kada je u pitanju Real i Liga prvaka. Zaista zanimljivo. Nisam se naljutio na navijače, koji su mi to ispričali. Nisam znao da se na moj račun pričaju vicevi kada se spomene Real Madrid.

Kada se vraćate u Francusku?

- Nakon utakmice sa Njemačkom u Frankfurtu, vraćam se u Luksemburg. Potom sa porodicom dolazim ponovo u Bosnu. Inače, pripreme Liona za narednu sezonu počinju 27. juna.

Za koga ćete navijati u finalu Lige prvaka?

- Teško pitanje. Da igra Real, onda bih sigurno znao odgovor. Ovako, stvarno nemam komentara - istakao je Pjanić, po mnogima uz Edina Džeku najpopularniji naš reprezentativac.

Gurkuf neće doći

Da li je tačno da će Lion u ljetnom prijelaznom roku dovesti Gurkufa iz Bordoa?

- Nema ništa od toga. Mi smo dobro pokriveni na svim pozicijama. Gurkuf je dobar igrač, ali ako bude odlazio iz Bordoa, onda će to biti van granica Francuske. Takođermali su izgledi da neko od igrača promijeni sredinu. To je dobro, jer vjerujem da iduće sezone možemo osvojiti titulu prvaka - riječi su Pjanića.

Puel i treninzi

Miralem nam je ispričao jedan detalj, koji nas je zaista iznenadio.

- Naš trener Klod Puel redovno trenira sa nama. Dakle, zaduži opremu radi sve vježbe, igra lopte... Stvarno je čovjek fenomen. Spreman je kao da se sprema za utakmice. Čuo sam da je kao aktivan igrač igrao u veznom redu, a upravo mu je trka bila najjača strana.

(avaz.ba)

Mensur Mujdža, novopečeni reprezentativac BiH i član njemačkog Frajburga trenutno se nalazi u Zagrebu. Kako sam kaže još ne pomišlja na odmor.

- Stvarno sam umoran. Boravio sam u Doboju, gdje sam sređivao bh. papire. Proces je u toku i nema nikakve dileme, igrat ću za BiH.

Kada ćete dobiti naše papire?

- Stvarno ne znam. Treba vremena da se ovo završi. U svakom slučaju rezervirao sam kartu i putujem u Štokholm.

Hoće li selektor Sušić računati na Vaše usluge za naredne dvije provjere?

- Ako dobijem papire, onda ću vjerovatno debitirati. U suprotnom ću samo trenirati i upoznati svoje buduće saigrače. I to je za mene nešto novo.

Mogu li Vam iz HNS-a praviti probleme zbog promjene sportskog državljanstva?

- Ne. Otkud Vam ta informacija. Niko mi ne može zabraniti da igram za reprezentaciju, za koju ja želim. To je isključivo moje pravo.

Šta može naša reprezentacija napraviti protiv Švedske i Njemačke?

- Dosta toga. Švedska sigurno nija jača od nas, dok će nam meč protiv Njemačke biti dobra provjera. Selekcija „Elfa“ ima mladu ekipu, ali i velike ambicije na narednom Mundijalu. Vidjet ćemo kakav će dojam ostaviti protiv nas. Ujedno, to će njima biti posljednja provjera pred odlazak u Južnoafričku Republiku istakao je Mujdža.

Ostajem u Frajburgu

Imate li namjeru u ljetnom prijelaznom roku promijeniti klub?

- Ne. Sto posto ostajem u Frajburgu. Ostali smo u ligi, a uz to u posljednje vrijeme sam standardno igrao. Dakle, nema razloga da dižem sidro. Bit će vremena kada ću razmišljati o nekom drugom klubu - kaže Mensur.

(avaz.ba)